sredio sam iskrivljenu stolicu za tih 5 milimetara, koliko je bila nakrivljena u desno (ne to desno, drugo desno). ne bih voleo da pomislim to sto mogu da pomislim. uzeh svoj lik i napravih sebi velike oci. licim na dzukelu. ne odvajam izmedju redova, jer ovako mi se cini tolplije. mozda nekad kad stvarno bude bilo potrebe da se nesto naglasi. u ovom trenutku, svi oni koje znam, su iza mene. a ja uporno odbijam da sijam. ne zelim da me nadju. i molim, bez mrtvackih glava i ukrstenih kostiju.
2009-02-02
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment